среда, 29. децембар 2010.

Predstavljamo priče iz zbirke (12): NA PLAŽI


Na plaži
Pesma napisana 1991. godine, pod nazivom "Plaža puna zveri". Do sada nije objavljena.


I pojede zver čoveka
I postade od čoveka zver
Zapenjenih čeljusti, krvavih očiju,
zaurla zver - ljudožder.

Vetar na opusteloj plaži
Očnjaci se gladno osmehuju
Galopom se povukoše poslednje reči
Sad bezumni krici odjekuju

Peskom kruže
pobesne zveri,
i svaka svakoj
vrat meri.



понедељак, 27. децембар 2010.

Fotografije sa promocije GODINA U MAGLI u KST-u

Promocija zbirke priča GODINE U MAGLI u KST-u, 17. decembra 2010.
Autori fotografija su Mile Radoičić i Miroslav Lakobrija
































Sleva na desno: 
GORAN SKROBONJA, MLADEN ĐORĐEVIĆ, JOVAN RISTIĆ, STEVAN FILIPOVIĆ, JAKŠA VLAHOVIĆ i PAVLE ZELIĆ (moderator). Goran Skrobonja priča o Jovanovom učešću u njegovim tematskim zbirkama "Beli šum" i "Istinite laži" dok u pozadini idu inserti iz filma TUĐIN/OSMI PUTNIK Ridlija Skota i NAKOT Dejvida Kronenberga, koji su prema Jovanovim rečima inspirisali body-terror motiv u njegovoj priči Opekotina.

недеља, 19. децембар 2010.

Predstavljamo priče iz zbirke (11): TALENTOVANI IDIOT



Talentovani idiot
Priča originalno napisana 1997. godine pod nazivom "Izvod iz dnevnika gimnazijskog direktora", za radionicu društva Lazar Komarčič (tama: Iz dnevnika direktora škole...) Prvobitna minijatura proširena je 2001. godine u pripovetku i iste godine objavljena u Emitoru. Revidirana i dopunjena verzija pripovetke sa novim naslovom "Talentovani idiot" do sada nije objavljena.


 
"Gimnazijalac sa specijalnim talentom."

Srpsko školstvo devedesetih godina. Direktor jedne beogradske gimnazije nije u stanju da se izbori sa gomilom problematičnih đaka, njihovim još problematičnijim roditeljima i profesorima koji su izgubili svaki autoritet. Ali njegov najveći problem postaje usamljeni, inteligentni učenik, koji se krajnje bezobzirno ophodi sa drugovima i sa profesorima, uključujući direktorovu ljubavnicu...
 

AUTOROVA NAPOMENA
Devojka s kojom sam se dugo zabavljao bila je tokom druge polovine devedesetih mlada profesorka u jednoj beogradskoj gimnaziji. Bilo joj je povereno i razredno starešinstvo. Svake večeri kada je dolazila kući, s užasom mi je pričala šta joj se događalo u haosu srpskog školstva u kojem je došlo do potpunog sloma vrednosti. Posebno mi je zanimljiv bio nesposobni direktor koji se nimalo nije mešao u svoj posao, tako da su nasilje, primitivizam i korupcija mogli nesmetano da cvetaju. Sa druge strane, moj razredni starešina iz vremena dok sam išao u srednju školu (1988-1992) čeono se sudario s tim haosem - optužen je i mnogo kasnije osuđen zbog primanja mita - ne mogavši da prihvati nove generacije đaka i roditelja kojima su novac, posedovanje mobilnog telefona i markirane odeće i obuće najbitnije stvari u životu. Sve to se, pomešano s motivima iz romana Roberta Silverberga "Umiranje iznutra", utkalo u priču "Talentovani idiot" čiji je embrion od sedam-osam šlajfni, pod nazivom "Izvod iz dnevnika gimnazijskog direktora", nastao 1997. godine na književnoj radionici društva Lazar Komarčić. Priča se razvila u pripovetku tokom poslednjih meseci mog služenja vojnog roka u Subotici (mart 2000. - mart 2001), kada sam kao kurir komande u kasarni imao svakodnevni pristup jednom pentijumu trojci. Dobro mi je došlo da prekratim vreme...




ODLOMAK (PRVA POLOVINA PRIČE)

 
 
ponedeljak, 9. novembar

Taj prokleti Kaktus bi pod hitno trebalo zatvoriti. I njegovog hohštaplerskog vlasnika. Našao čovek rupu u saksiji, podigao kafić prekoputa ulaza u moju gimnaziju, i sad lepo zarađuje na mojim đacima. Ako bi se đacima moglo nazvati ono četvoro iz Milkinog i Radičinog odeljenja koje sam, odlazeći s posla, video pod tendom kako piju i smeju se.

Mala Rajevićka je pušila na muštiklu. Uparadila se k’o da će na ćošak: drečava šminka, crna plastična jakna, tesna roze majičica, najminimalnija suknja i mrežaste čarape. Onaj njen mračni Barjaktarević samo što joj nije gurnuo mobilni među sise. Dok sam se približavao, Radović Mali Supovac me je gledao sa drskim osmehom i lokao pivo, obučen po modi iz teretane – sve
najk” na njemu, i naravno zlatan lanac. Šone, sin julovca iz Čačka s kojim me je Julija prošle godine upoznala i zbog koje sam pristao da njegovo ćelavo kretenče upišem preko reda, cerekao se na sav glas. Smešan sam mu ja, ko će drugi? 

Pitao sam ih šta rade tu, i zar nije sada čas, na šta će mala Rajevićka:
Jeste, gospodine direktore, ali nije naš!

Kako to mislite? Gubite čas?

Ne. Imamo ga, ali ovaj nije naš., napravio se pametan Radović. Šone je to propratio cerekanjem, a Mala Rajevićka je udarila prenemažući šlagvort: Malo je dosadan, gospodine direktore!

Veselo društvance je puklo od smeha, a ja sam pomislio, nisu se čak ni potrudili da se zavuku dublje u baštu, već su seli za sto koji se spazi još sa školskog stepeništa. 

петак, 17. децембар 2010.

Demanti povodom najave u Danasu

U listu Danas od petka 17. decembra 2010. godine najavljena je promocija knjige Jovana Ristića "Godine u magli", a u članku je pored ostalog greškom navedeno da je autor "jedan od osnivača Kluba ljubitelja fantastike Lazar Komarčić".

Jovan se zahvaljuje na lepo sročenoj najavi, ali je prinuđen da citiranu rečenicu demantuje.

"Rođen sam 1973. godine, a društvo Lazar Komarčić - koje ima dugu tradiciju - osnovano je 1981. godine, tako da nikako ne mogu biti osnivač ovog društva - tim pre što sam postao njegov član 1994. godine", kaže Jovan. "Ja sam zapravo - kao što u mojoj biografiji na sajtu Godineumagli.blogspot.com piše - dugogodišnji aktivista društva Lazar Komarčić, i trenutno sam član njegove uprave."

понедељак, 13. децембар 2010.

Plakat za promociju GODINA U MAGLI u KST-u 17. decembra

Jakša Vlahović, gitarista gotik-metal grupe Abonos i ilustrator koji je dizajnirao korice za knjigu "Godine u magli", napravio je plakat za promociju i koncert u KST-u 17. decembra, koji ovde sa zadovoljstvom predstavljamo.

Inače, gitarista grupe Prljavi dripci Marko Pišev autor je odlične zbirke horor priča "Fotofobija" (Treći trg, 2009) čiju nabavku toplo preporučujemo.

петак, 10. децембар 2010.

Promocija zbirke GODINE U MAGLI u beogradskom KST-u 17. decembra 2010.

Zbirka priča "Godine u magli" Jovana Ristića biće predstavljena u petak 17. decembra na najprikladnijem mogućem mestu - u Klubu studenata tehnike (KST), jer je ovaj legendarni beogradski rok klub mesto radnje u naslovnoj pripovetki Godine u magli, koja je originalno objavljena 2009. godine u antologiji "Istinite laži - priče o urbanim legendama".

Promocija, koja je zamišljena kao multimedijalni događaj, počeće u 19 sati, a s obzirom da Jovan dela i na književnoj i na filmskoj sceni Srbije, o njegovoj zbirci i radu govoriće:

ILIJA BAKIĆ - pisac ("Jesen skupljača") i književni kritičar.
MLADEN ĐORĐEVIĆ - režiser i scenarista ("Život i smrt porno bande").
STEVAN FILIPOVIĆ
- režiser ("Šejtanov ratnik", "Šišanje"), pisac predgovora za priču Godine u magli.

GORAN SKROBONJA - pisac (roman "Čovek koji je ubio Teslu"), prevodilac i izdavač. Pisac predgovora u zbirci.
JAKŠA VLAHOVIĆ - rok muzičar (grupa Abonos), glumac, ilustrator, koji je dizajnirao korice zbirke "Godine u magli")
PAVLE ZELIĆ (moderator) - pisac ("Poslednja velika avantura"), književni, filmski i strip kritičar, i strip scenarista.

Razgovor će biti praćen insertima iz filmova Džona Karpentera, Serđa Leonea, Voltera Hila, Ridlija Skota, Dejvida Kronenberga i drugih režisera koji su inspirisali neke motive u Jovanovim pričama.
Moguća su i druga iznenađenja, a tokom promocije biće moguće nabaviti knjigu, koja se za sada, u Beogradu, može kupiti u knjižarama Beopolis, Tardis i kod autora.

Predstavljanje "Godina u magli", u organizaciji društva Mladi kadrovi i Dnevnog kulturnog pogona KST-a, biće završeno u 20 sati, kada počinju koncerti rok bendova ABONOS i PRLJAVI DRIPCI.

Ulaz na promociju i koncerte je slobodan.













недеља, 5. децембар 2010.

Predstavljamo priče iz zbirke (10): KAD REBRA POSTANU KAVEZ


Kad rebra postanu kavez
Priča originalno napisana 2000. godine i objavljena u Emitoru 2001. godine. Ova, znatno skraćena verzija objavljena je 2004. godine na danas ugašenom sajtu Screaming Planet, a 2009. godine u književnom andergraund godišnjaku Trash.



"Svi bauci neposlušnog građanina."

Vlasnik male radnje kojem su se kola pokvarila, uveče se peške vraća kući. Ali, dok hoda pustim uličicama svog detinjstva, iza sebe čuje korake, koji su sve glasniji.

* * *

ODLOMAK

Preduzeo je, naravno, mere da ga ne nađu. Njegova žena, deca, gotovo svi susedi i pomoćnik u servisu znali su šta toj gospodi treba da kažu. Jer još onda, kada je prvi put dočuo da jure po gradu, zarekao se da njega neće uhvatiti; bar ne lako.

Posle nekoliko znojavih osvrtanja i obrtanja misli poput sličica na džekpotu, mogućnost da se radi o njima učini mu se manje verovatnom.

Još uvek ne legitimišu.

Načuo je, doduše, o hvatanju neposlušnih po kafićima. Ali čak i da su glasine bile istinite, odavno je prestao da posećuje takva mesta.

A i s kim bi? Peđu su uhvatili. Bora se odazvao.

Nadao se da će se obojica vratiti živi i, ako je moguće, normalni. Da ne bude kao sa Duletom. Otišao dobrovoljno; doneli ga nazad – skroz pošandrcalog.

Pred očima mu iskrsnu ono lice.

Mora biti da je Dule video tako nešto.

Pa se setio Luke i Danice.

Bili on i Svetlana kod komšinice. Deca gledala crtani film. Zaigrala se kraj ekrana. Došao dnevnik. I u njemu izveštaj, vrlo detaljan, o onom selu što su ga spalili.

Džaba što je sa Svetlanom uleteo na pola i ugasio televizor – nekoliko noći uzastopce deca su se budila i vrištala.

Kao što je njemu sada vrištao stomak.

Grabio je napred, pazeći da se ne saplete o kakvu džombu na ispucalom asfaltu. Vetar je gladno arlaukao kroz čemprese, ali i dalje nije mogao da nadjača korake.

Postajali su još glasniji, još bliži.