понедељак, 28. фебруар 2011.

Jovan bloguje [1]: KOČNICE I MRTVAJE



Krenuo sam danas nešto da pišem i počeo da zaplićem, da editujem i sto puta čitam istu rečenicu. Rekoh sebi, ovo ništa ne valja; moja proza bi morala da teče, da nastaje bez toliko razmišljanja o svakoj reči i svakom slovu. Kako očekujem da ću napisati roman ako se stalno vraćam, zahtevajući od sebe momentalno savršenstvo, koje ću ionako sutra dovesti u pitanje kad ponovo pročitam tekst?

Tako sam došao na ideju da nateram sebe da pišem tečno kao što sam to radio nekada, kao što, uostalom, i dalje umem da pišem kad sam dobro nauljen samopouzdanjem, ili kad me briga ko će videti ono što pišem.

Dobro pisanje, ono koje je verno istini, trebalo bi da liči na otvaranje konzerve, na vrlo preciznu hirurgiju po maglovitom tkanju stvarnosti.

Ali, ta preciznost bi trebalo da važi samo za krajnji proizvod a ne, po svaku cenu, i za stvaralački postupak.

Stvaranje bi trebalo da bude radost istraživanja praćenog slatkim mukama traganja za pravim putem, koji ne mora obavezno da bude prav.

субота, 19. фебруар 2011.

MODRA SENKA (dva poglavlja iz nezavršenog romana)


Modra senka
Odlomak iz romana o mazohizmu i posledicama nasilja u porodici koji je Jovan pisao 2003. godine i nikada ga nije završio. Radnja "Modre senke" je smeštena u Beograd i pokriva period od kraja osamdesetih do hiperinflatorne 1993. Ovde su priložena dva poglavlja, koja se dešavaju u gimnaziji 1988. godine i pokazuju kako se glavni junak, Darko - budući advokatski pripravnik - upoznao sa Tanjom, svojom najboljom drugaricom i potajnom simpatijom, koja će godinama kasnije, nakon krvavog razračuna sa psihotičnim, posesivnim ljubavnikom dospeti u zatvor.





 2.
AUTOGOL ADAMA ZORIĆA


Sedeli smo u klupi sve četiri godine, rekao sam Veri. Ali to nije bila istina. Bar ne u potpunosti.

Od časa kada smo se upoznali na početku prve godine -  bolje reći, primetili se – pa takom sledeća četiri meseca, Tanja je promenila troje “cimera”. Oni su pre svega bili zanimljivi zato što su svi na svoj način bili udareni, a i zato što su svi od reda, napuštajući Tanjinu klupu, napuštali i gimnaziju.

Prvih dana škole, sa Tanjom je sedeo izvesni Milan Milovanović, momak koga ću pamtiti po opsesivnoj težnji da se nametne za vođu. Oni koji su ga poznavali od ranije kažu da je u osnovnoj “žario i palio”. E onda je došao kraj - carstvo se raspalo i čovek je morao u novu sredinu. Naravno, osetio se ugroženim, i odmah krenuo da izgrađuje “autoritet”. Doduše, imao je ponešto predispozicija: bio je visok, krupan, lepuškast i glasan, no kako za petnaest dana neumornog dobacivanja nije izgradio novu imperiju (“pun humora k’o kurac kostiju”, rekao je jednom Petar za njega), bez najave se pokupio i otišao u drugu školu.

Tanja je s tim momkom sedela iz krajnje jednostavnog razloga: prvog septembra zakasnila je na uvodni čas (o što je ta volela da kasni), a jedino slobodno mesto bilo je u zadnjoj klupi, kraj njega. Pamtim je iz tog perioda po izrazitom kolutanju očima.

Sledeća je bila Slavica, mršava, na minimalac ošišana plavušica sa velikim, okruglim cvikerima. Bila je toliko tiha da se doimala skoro nevidljivom. Mislim da strašno malo ljudi pamti tu devojku, a ja sam je zapazio samo po tome što su je svi profesori pitali ume li, osim da dolazi na časove, i da govori.

уторак, 8. фебруар 2011.

Scenario za srednjemetražni film NEDOVRŠENO (adaptacija istoimene priče)




NEDOVRŠENO
scenario za srednjemetražni film



Napisao:
Jovan Ristić
prema sopstvenoj kratkoj priči
U Beogradu, mart-novembar 2008.





AUTOROVA NAPOMENA
Moj prvi pokušaj da napišem filmski scenario nadovezao se na moje staro interesovanje za "prevođenje" književnog u filmski jezik. Bio sam u miljeu u kojem se nikada nisam okušao, i nekako mi je delovalo privlačnije da adaptiram već postojeći tekst nego da stvaram nešto novo sa alatom koji ne poznajem baš najbolje. Opredelio sam se tako da adaptiram sopstvenu priču NEDOVRŠENO, koja se, osim u knjizi "Godine u magli", u celosti može pročitati na ovom sajtu. Neko će me pitati zašto sam se kog đavola uhvatio baš za tu priču, jer NEDOVRŠENO, sa svojom psiho-horor osnovom i naglaskom na unutrašnji život glavnog lika, nije naročito zahvalno štivo za prenošenje na film, posebno ako se uzme u obzir da pokriva četiri vremenska toka, i to na malom prostoru (priča ima nešto više od 13.000 karaktera). Ali, još dok sam pisao tu priču, ja sam u glavi vrteo film; VIDEO sam početak sa mravima koji prekrivaju lice glavnog junaka, VIDEO sam njega kako pada preko mravinjaka nakon što se u mrklom mraku sapleo o kamen, VIDEO sam ga kako grćevito steže prskalicu s otrovom za mrave, dok posmatra šta se s njima dešava u polutami spavaće sobe. A bio je tu i napeti dijalog muža i žene čiju sam uverljivost isprobavao tako što sam ga - glumio. Želeo sam da to što pričaju bude izgovorljivo, kao da pišem dramu a ne kratku priču. I sve to me je na kraju privelo odluci da NEDOVRŠENO uzmem za osnovu svog prvog scenarija. Vizuelni sloj pripovesti podelio sam u scene, i dopisao čitav niz novih scena s kojima sam ilustrovao pozadinu priče i psihološke momente. Posao mi je išao lakše no što sam očekivao, i mogu reči da sam uživao - dovoljno da manje od godinu dana kasnije napišem svoj drugi, ovog puta originalni scenario pod imenom BEOGRADSKI ČISTAČ (prvobitni naziv: ČISTAČ). Sad kad pogledam, ČISTAČ je dosta bolji, svedeniji i za praćenje jednostavniji rad od NEDOVRŠENOG, ali to ne znači da sam nezadovoljan onim što sam uradio. Pravljenje scenarija za NEDOVRŠENO bilo je za mene, u najmanju ruku, prvorazredna spisateljska avantura, i smatram da rezultat, uz sve mane, dovoljno vredi da ga podelim sa vama. 


  


1. EXT – DVORIŠTE SEOSKE KUĆE, NOĆ (Daleka prošlost)

MRAV šeta po ljudskoj koži. (kreće špica: Film... ime režisera)

Desetak mrava na ljudskom obrazu; ulaze i izlaze iz uha – kao da je uho otvor mravinjaka. (špica se nastavlja: imena glavnih glumaca).

Obraz pripada licu sa dečačkim crtama. Gledan je iz profila, pri čemu se usta ne vide. Pomera se, okreće u anfas – dotle skrivena polovina lica umrljana je zemljom. Mravi ulaze i izlaze iz kose, iz nozdrva; prelaze preko čela; hodaju po zatvorenim očnim kapcima. Jedan mrav prelazi sa gornjeg kapka na donji dok se očna jabučica pomera. Oko se otvara, teško i oklevajući – kao posle dubokog sna ili nesvesti.

Zamućeni pogled iz samog oka, uz vidno polje koje se širi, otkrivajući insektoliku mrlju u njegovom dnu. Mrlja se pomera levo-desno.

Mrav, gledan spolja, šeta se po donjoj trepavici, a oko trepće ne bi li ga oteralo.

Srednji krupni plan DEČAKA od 10 godina koji leži na raskopanoj zemlji, u pomrčini. Na licu mu je dvadesetak mrava; otvorena usta podrhtavaju u nemom pokušaju vriska. Dečak unezvereno pipa lice prstima i šakama koji su istačkani mravima. Na posletku uspeva da krikne, a slika biva progutana tamom.

(kraj glavne špice – naziv filma)
N E D O V R Š E N O


понедељак, 7. фебруар 2011.

Jovan kao vampir u filmu THE LAST DROP Miroslava Lakobrije

Nakon što je glumio forenzičara u filmu ŠIŠANJE Stevana Filipovića, Jovan je dobio još jednu ulogu - zaigrao je vampira u kratkom hororu Miroslava Lakobrije THE LAST DROP. 
Snimanje ovog ostvarenja je, posle dužeg odlaganja, završeno preksinoć u Beočinu. 

Poslednji kadrovi prikazuju žestok obračun srednjevekovnih vitezova sa grupom vampira, i pali su u napuštenom dvorcu porodice Špicer, gde su proletos snimani dugometražni horor-triler ŠEST DANA MRAKA i spot grupe "Hypnotized" FIND SOMEONE ELSE, koji je režirao Stevan Filipović.

Jovan je imao čast da ga na filmu ubije Draško Anđić - srpski Konan - a tokom njihove epske borbe, po snegu ispred zamka je doslovno prštala krv - na svu sreću veštačka. 



THE LAST DROP, do sada najambiciozniji film majstora za maske i specijalne efekte Miroslava Lakobrije, obiluje kaskaderskim scenama a počeo je da se snima još 2009. godine. 
Tizer, premijerno prikazan na Festivalu srskog filma fantastike u Muzeju jugoslovenske kinoteke, najavljivao je premijeru za 2010. godinu. Godinu dana kasnije, nakon što su se našle pare za ostatak posla, film je konačno ušao u fazu postprodukcije, i njegovo potpuno uobičenje očekuje se na proleće 2011. 

 


среда, 2. фебруар 2011.

Predstavljamo priče iz zbirke (14): POD REFLEKTORIMA


Pod reflktorima
Priča napisana 2001. godine. Do sada nije objavljena.


"Zavodnica gladnog srca."
Kristina je vamp, i slavi rođendan. Ali, gosti na proslavi nisu njeni.


* * *

ODLOMAK

„Kristina”, rekla joj je onomad Isidora, „hoću da se ponašaš kulturno. Ne da me brukaš pred rodbinom i koleginicama.”

„Što se mene tiče, nemoj ni da ih pozivaš. K’o luda sam za tim tvojim paćenicama.”

Prostorija je zaječala. Kao i obično.

„Kako se samo usuđuješ? Zar mi je to hvala za sve ove godine mučenja? Znaš li ti kako se na nas gledalo? Prstom su pokazivali na nas!”

„To o mučenju i pokazivanju prstom čula sam sto puta.”

„Da, da! Pokazivali su! Jadnice – to smo bile za njih!”

Kristina je kolutala je očima. Nije pomagalo. Kao i obično.